четвртак, 23. фебруар 2012.

Odvajanje od prirode - Nastanak negativnih misli -Slobodna volja




Odvajanje od prirode

Jedina stvar u kojoj je čovek u toku civilizacijskog razvoja neprekidno nazadovao jeste kontakt sa duhovnim energijama, odnosno kontakt sa prirodom. Čovek je postepeno, korak po korak, gubio kontakt sa prirodom, istim tempom kojim je osvajao neke mogućnosti kao što su vatra, gajenje životinja, zemljoradnja, pronalazak metala i njihova primena, izgradnja kuća, pismenost, stvaranje mašina, početak korišćenja nekih energija.

Kada je došlo do pronalaska, odnosno do korišćenja vatre za grejanje i zaštitu od životinja, a zatim prvo za pečenje, pa za kuvanje hrane, čovek je dobio sigurnost koju do tada nikada nije imao: da se zaštiti od hladnoće i životinja, i da može omekšati hranu koju jede.

Svaki od sledećih koraka u napredovanju značio je odustajanje od jednog dela veza sa prirodom, njihovo postepeno gašenje, pri čemu čovek postaje sve sigurniji, sve samouvereniji. Kontakt sa prirodom predstavljao je u stvari potpunu otvorenost duše i svesti čoveka prema duhovnim energijama. Ova delovanja je čovek doživljavao, i usmeravanja se pridržavao, sve do momenta kada je njihovo delovanje počelo da dolazi u suprotnost sa nekim njegovim osvojenim, stečenim i smišljenim beneficijmama. Tada je on započeo da izbegava ova uputstva koja su dolazila od duhovnih energija.

Kontakti sa svetlećim telom, započeti pre 144.000 hiljade godina, takođe su doživeli promene jer je čovek počeo da se osamostaljuje svaki put kada bi usmerenje svetlećeg tela, na neki način, moglo da umanji osvojene darove prirode. Posebno je delovanje svetlećeg tela bilo sputavano i otklanjano polusvesnim naporima naših predaka, kada je u pitanju bio odnos sa drugim ljudima, maltretiranje drugih ljudi i zarobljenika. Taj proces se dalje, sa razvojem civilizacije, sve više razvijao, a otpor dosta jasnim signalima svetlećeg tela postajao sve jači, pa je čovek počeo da ih ignoriše, da ih prećutkuje, prelazi preko njih svaki put kad mu to nije odgovaralo.

Na taj način je počeo da se postepeno, tokom hiljada godina, gasi uticaj svetlećeg tela, jer je čovek stvorio odbrambene sisteme koju su u početku sputavali, uklanjali, poništavali ona uputstva svetlećeg tela koja su bila u najvećem raskoraku sa stavom naših predaka. Kasnije, taj sistem je počeo da se primenjuje na sve blaže razlike u stavovima između svetlećeg tela i te osobe.

Može se reći da je današnji čovek u potpunosti odvojen od prirode, što je posledica negativnih elemenata razvoja ljudske civilizacije. Osvajajući deo po deo prirode, ljudi su počeli sa jedne strane da se osećaju sigurno, bezbedno, a sa druge strane, uputstva koja su dobijali od svetlećeg tela bila su sve češće u suprotnosti sa onim što su radili ili mislili, pa su stoga sve više ignorisali informacije koje su dobijali od svetlećeg tela.

Ignorisanje onoga što svetleće telo ukazuje i savetuje, postepeno je dostiglo takav nivo da je došlo do potpunog prekida komunikacije između čoveka i svetlećeg tela. To se desilo pre oko 30.000 godina, a samo retki pojedinci su nastavili ove kontakte do pre približno 10.000 godina. Od tada, niko od normalnih ljudi, osim ako se nisu bavili duhovnošću, ne može da kontaktira sa svetlećim telom.


Nastanak negativnih misli

Negativne misli su one misli za koje kažemo da odstupaju od puta ili volje Stvaraoca. To su dakle pogrešne misli među koje spadaju mržnja, zavist, borba za vlast, nezadovoljstvo, briga, žalost i strah. Njihovo štetno dejstvo po čoveka je ogromno i ogleda se u tome što one prouzrokuju preko 80% svih hroničnih organskih i psihičkih bolesti, dovode do slabljenja funkcionisanja nervnog sistema, smanjenja kreativnosti, inteligencije, duhovnosti i humanosti.

Proces slabljenja kontakta sa svetlećim telom, omogućio je stvaranje negativnih misli, jer one nisu bile u dovoljnoj meri kritikovane, nije ukazivano na njihovu štetnost, pogrešnost i usmeravanje na pravilan način mišljenja. To znači da je slabljenje kontakta sa svetlećim telom, koje je čovek izazvao da bi izbegao neka uputstva koja su bila u suprotnosti sa onim što je radio i mislio, postepeno otvaralo put sve većem broju negativnih misli koje, zbog slabljenja kontakta nisu mogle biti kritikovane, niti je više bilo dovoljno upozorenja za njihovu promenu, odnosno neutralisanje.

To je korak po korak povećavalo broj negativnih misli, da bi to, kad se uticaj svetlećeg tela u smislu direktnog upozorenja preko svesti sveo na minimum, odnosno potpuno ugasio, omogućilo procvat negativnih misli, bez kontrole, bez ičijeg upozoravanja, ukazivanja na njihovu pogrešnost i štetnost.

Pored toga, još značajniju ulogu odigrala je neka vrsta lakoće i nonšarlantnosti u stvaranju negativnih misli ljudi koja proizilazi iz prirode čoveka, i koja sadrži određenu dozu nesamokritičnosti, pokušaja bežanja od obaveza, bežanja od krivice i svaljivanja krivice na druge ljude. Taj uzrok je zapravo dominirajući, dok su prethodno navedeni uzroci bili samo dopuna i pojačanje u razvoju ljudske najnegativnije osobine. Zbog toga je ljudska civilizacija i dospela do ovakvog stanja.

Negativne misli i stresovi oštećuju auru stvarajući energetski žele koji dovodi do smanjenog protoka bele bioenergije i konačno do pojave hroničnih bolesti. Ako želimo da budemo zdravi, potrebno je da imamo samo pozitivne i neutralne misli, što će biti garancija našeg zdravlja. Pored zdravlja to predstavlja i garanciju naše kreativnosti, inteligencije i razvoja duhovnosti.


Slobodna volja

Stvaralac je, dajući slobodnu volju ljudima, omogućio njihov izuzetno brzi razvoj uz pomoć svetlećih tela. Postoje bića koja imaju slobodnu volju, iako nisu primila na sebe obavezu i čast da pomognu razvoj svetlećih tela. Međutim, sve materijalne rase koje primaju obavezu da pomognu razvoj svetlećeg tela, dobijaju pri tom pravo na slobodnu volju, kako bi se razvoj svetlećih tela što brže i što efikasnije obavljao.

Istovremeno, međutim, postoji i druga strana medalje o slobodnoj volji. Naime, kada materijalna živa bića, koja imaju slobodnu volju, skrenu sa puta Stvaraoca, ona ugrožavaju svoju, kao i druge rase, svoje okruženje, pa i samu planetu na kojoj žive. Delovanje ili sprečavanje ovih pojava ne može se realizovati oduzimanjem slobodne volje, a zatim dovođenjem njihovih misli i dela u sklad sa voljom Stvaraoca, jer se jednom data slobodna volja ne oduzima. Taj problem se na najširi i najsloženiji način pojavio kod ljudske rase.

Način razmišljanja, sredina u kojoj su se razvijali, specifičan način mišljenja kod ljudske rase, doveli su do pojave više različitih negativnih misli koje nisu u skladu sa putem Stvaraoca. Negativne misli oštećuju zdravlje tih osoba i zdravlje drugih ljudi, uspostavljaju loše međuljudske odnose, stvaraju napetost, krizna žarišta i ratove između ljudi, koji prete da dovedu do samouništenja ljudske rase. Takođe, te negativne misli i pogrešan način mišljenja deluju ne samo da ljude, već i na njihovu okolinu, na biljni i životinjski svet, i što je najstrašnije, na auru planete Zemlje do te mere da su doveli auru Zemlje kao planete i kao živog bića u pitanje.

Jedini mogući i jedini ispravan put je promena načina mišljenja ljudi, odnosno usklađivanje misli ljudi sa voljom Stvaraoca, čime bi se zaustavilo pogoršanje stanja Zemljine aure, omogućio razvoj svetlećih tela ljudi i ispunjenje velikog cilja. Na tom putu stoje nam na pomoći duhovne energije, za čije angažovanje je potrebna molba visoko razvijenih pojedinaca.
Dr.Ljubiša Stojanović